Ima ljudi ?iji je ?ivot trag u vodi. Nevidljivi su, ne?ujni, nestvarni, bez otisaka u pe??anoj pustinji ?ove?nosti. Ne znamo odakle su me?u nas do?li, a kad odu, za?to su i kuda oti?li. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napusti?e, od njihovih mo?i ljudi nasledi?e jedino sposobnost da ?ive, ali da ne budu. Njihovo je bi?e Voda. Voda je njihov Element. U vodi njihova priroda i sudibina. Dve su vrste alfijskih bi?a, fazmi, kako bi rekli Heleni koji su sa senima ?iveli prisnije nego mi sa senkama. Jedna trag ne ostavlja, druge trag ne vidimo. Putanje ?ivota postoje, ali, plitke, neizrazite, nisu od onih ?to se na tlocrtu sudbine golim okom opa?aju ili su takve prirode da ih kao ljudske stope ne primamo. U kakvu vrstu ide ?ivot li?nosti ?to ?emo je pesni?ki nazvati ??ovekom koji je jeo smrt", administrativno obele?iti kao gra?anina Jean-Louisa Popiera, a upoznati blagodare?i mojoj idiosinkraziji prema zvani?noj istoriografiji, ne?emo re?i. Delimi?no stoga ?to to ne znamo, delimi?no da neobi?nu povest o njemu uskladimo s obi?ajima starovremene istrage koja kona?ne zaklju?ke o osumnji?enom donosi posle hap?enja, a ne one napredne ?to im s tim zaklju?kom na vrata kuca. Ne o?ekujte da ime gra?anina Popiera na?ete i u jednom kom-pendijumu Francuske revolucije, ma kako iscrpan bio. Nema ga kod Carlylea, jer ovaj je obo?avao heroje, a ljudi se spominjao tek ako su kao ?rtve ?ast imali sudelovati u njihovim herkulskim Radovima, ali ga nema ni u knjigama po?tovaoca narodnih masa Mathieza, kome su i bogovi, nekmoli ljudi, bili tek marionete Velike Majke Nu?de, nevidljivim koncima vezani za Njenu previ?nju volju i pokretani potrebama Vremena, a pomalo zabludama njegove li?ne doktrine. Nema ga, najzad, ni u ?Histoire de la societe francaise pendant la Revolution" bra?e Goncourt, gde bi se, po dvostrukom pravu, morao nalaziti: neobi?no??u sudbine i darom pisaca da u Carlyleovom herojskom Haosu i Mathiezovom neljudskom Redu nazru paradoks ?to u sumnju dovodi i Haos i Red, i Slu?aj i Zakon. Nema ga tako?e ni u op?tinskim protokolima Pariza, gde je ?iveo, ni u mati?nim arhivama Liona, gde se, navodno, rodio (navodno, velim, jer za ovo, do njegove izjave, ni?ta ne jam?i). Nije pod tim imenom ni u jednoj li?noj uspomeni iz tog doba, pribele?ci, pismu, ra?unu, dokumentu, posredno ili neposredno za njega vezanom, koji bi meni, njegovom prvom biografu, pru?io umiruju?i ose?aj da se ne bavim prividom. (Ima ga tno?da na jednoj Davidovoj skici, a mo?da se ka?e ne ?to se sumnja da je rad Davidov - nesumnjivo jeste - ve? ?to nema dokaza da je neka od li?nosti, prikazanih ugljenom na poslu za stolom u pisarnici Revolucionarnog tribunala uistini Popier.) Ima ga u usmenim predanjima iz tog vremena. I ima i nema, dodu?e, jer koliko se izvesne vesti na njega mogu odnositi, toliko i ne moraju. Ako me sada pitate za?to o Jean-Louisu Popieru pi?em kao da je postojao a za to dokaza nemam, ili ako ih imam, neodre?eni su, nejasni, protivure?ni, ukratko nedovoljni, odgovori?u da ?inim to stoga ?to su i dokazi da nije postojao podjednako neodre?eni, nejasni, protivure?ni, ukratko nedovoljni. Ako je to za istori?are po struci, ro?ake pasa traga?a po krvi, razlog da se njime ne bave, da svu pa?nju posvete slavnijim savremenicima Dantonu, Robespierreu ili Jean-Paulu Maratu, roditeljima Revolucije pod kojom je trajao, za pisce, skrvnitelje grobova, jo? je bolji da g"a od zaborava sa?uvaju. Povest po?inje saznanjem da je ?ovek koga sam nazvao Jean-Louisom Popierom postojao. Zbilo se to 1982, gotovo dvesta godina od pada Bastille i Francuske revolucije u ?iju je povest, bez svoje volje, silom retkog zanata, uvu?en. Dokazi nisu dramati?ni - nije ni njegov ?ivot - dovoljni su, me?utim, da mu egzistenciju izvan sumnje stave. Svi su u Nacionalnoj arhivi, me?u "Documents inedits", u seriji Section Judiciaire, a da mi je do nau?enja?ke ubedljivosti, i ja bih smeo re?i da je ovaj ?ivotopis pisan avec des documents inedits: 1. Popis kancelarijskih snaga Palais de Justice (Palate pravde), zaposlenih u administraciji Revolucionarnog tribunala, datiran 29. Germinala (mart-april) 1793, iz koga se vidi da je na nepun mesec dana od osnivanja suda u njemu radio pisar koji se zvao Jean-Louis Popier. 2. Imenik slu?benika zaposlenih u njoj na dan 9. Thermidora (27. jula) 1794, iz koga se doznaje da je taj Popier, Jean-Louis, ro?en godine 1744. u Lionu i da je u municipalne knjige - koje u me?uvremenu pregledane to ne potvr?uju - uveden kao tre?e dete op?tinskog pisara Jean-Paula Popiera i matere Charlotte, ro?ene Moritz. 3. Podsetnik o dugovanju sudskoj Intendanturi sedmorice pisara Tribunala - Popiera me?u njima - sume od 125 livara na ime stanarine za anti?ke prostorije Palate pravde, rentirane izme?u dva Thermidora godine 1793. i 1794. Davidov crte? izbrisao sam iz dokaznog postupka. Na njemu se, dodu?e, prepoznaje pisarnica Revolucionamog tribunala, u ?ivom se razgovoru vide ?lanovi Odbora javnog spasa Maximilien de Robespierre i Louis Antoine de Saint-Just, te dr?avni tu?ilac Fouquier-Tinville, ali se u nejasnoj pozadini, me?u ovla?no skiciranim anonimnim pisarima, ni po ?emu ne mo?e prepoznati Popier, ?ak ni znati da li je na slici, jer niko ne zna kako je on izgledao, niti o tome ikakvu ideju ima. Ono malo protivure?nih opisa ?to kroz legendu o njemu kru?e poti?e od popularnih predstava o pisarima i svecima, i mogu se podeliti na dve osnovne zablude: da je bio sitna rasta, pisarski zgurenih le?a, vodene, bezizra?ajne puti i neuo?ljivog pona?anja, ukratko da je izgledao ?inovni?ki neugledno, ?to mu je omogu?avalo da tako dugo radi ?to je radio; i da je krupan, sveta?ki lep, uo?ljiv, kako u izgledu tako i u dr?anju, ?to mu je, paradoksalno, tako?e, omogu?avalo da radi ?to je radio. Prizna?ete da je pod takvim okolnostima najmudrije isklju?iti iz hronike i sitnog i krupnog Popiera, a ostaviti jednog neodre?enog, koji ?e najbolje odgovarati i neodre?enom poreklu i neodre?enom ?ivotu svog uzora. Jedini sekundaran izvor usmeno je predanje iz doba Restauracije koje o ?oveku za koga tvrdimo da je Jean-Louis Popier govori kao o "sainte personne", svetoj li?nosti. Zavisno od porekla legende, ima on uvek drugo ime, a njegovo delo druk?ije oblike, ali, ma kako se pojedinosti menjale, nikad u sumnju ne dovode?i ono zbog ?ega je svetost zaslu?ena. Time smo se istoriji odu?ili i s izvorima zavr?ili. Vra?amo se Popierovom delu, pu?taju?i istinu da o njemu govori. Pod istinom podrazumevamo, razume se, i ono ?to smo, u nedostatku verifikovanih podataka, morali pretpostaviti da bismo pri?u pokrenuli s neke mrtve ta?ke u koju je zapala zbog njihovog odsustva. Da ove slobode nije, i cela bi se ljudska povest zaglavila, zaustavila jo? na stepeni?tu Vavilonske kule, pa se krivim ne ose?amo. Prema usmenoj predaji, od koje ?emo ubudu?e zavisiti, Jean-Louis Popier je iz rodnog Liona u Pariz do?ao jo? za vreme ancien regimea, za prve Neckerove vlade, negde oko 1781. O njegovom ?ivotu do Revolucije malo se zna (odnosno, malo pretpostavlja). Stanovao je u jednoj od krivih, plesnivih uli?ica predgra?a Faubourg Saint-Antoine. (Odbacio sam tvrdnju da je prozor rentiranog sobi?ka gledao na kamenim lukom nadsvo?en ulaz za kola u No. 30, Rue des Cordeliers, blizu stare zgrade L'Ecole de Medecine, gde je stanovao / 'ami du peuple, Prijatelj naroda i neprijatelj svega ostalog, Jean-Paul Marat. S obzirom na antagonisti?ku prirodu njihovih Radova, sme?tanje jednog jedva dokazivog Jeana u susedstvo Jeanu, nesumnjivo is-torijskom i nesumnjivo omra?enom, ?inilo mi se apokrifnom intervencijom pesni?ke du?e u ?itije, koje je, po nastanku i protivre?nostima, i ina?e li?ilo na ?Ilijadu", ako se ona shvati kao spev vi?e homerida a ne jednog rapsoda. Jedan ga je supeva?, eto, naselio u Rue des Cordeliers, preko puta J.-P. Marata. Humanist o?igledno nije verovao da je ljudska priroda, kako je propovedao J.-J. Rousseau, dovoljna za dobra dela. Pretpostavljao je da joj podstrek mo?e dati samo ne?to veoma opako i da to mora ?iveti preko puta.) Zna se, tako?e, da je dugo radio kod nekog advokata, koji je kao deputat Konventa pripadao ni?im e?alonima glasa?ke ma?ine Gironde. A onda ga, u Germinalu, na prelazu marta u april godine 1793, vidimo u Palati pravde, za jednim od pisarskih stolova Revolucionarnog tribunala. Kako je tamo dospeo, predaja ne ka?e. Pret-postavljam da je ?asnik Suda, na Dantonov predlog utemeljenog 10. Germinala, prolazio kroz kancelariju njegovog poslodavca, krasnopis mu video, pa ga u sudsku pisarnicu premestio. Popier je, kao ?to se vidi iz Priznanice dugovanja, prilo?ene uz Dokument 3, imao rukopis kakav je Revolucija iziskivala: puritanski o?tar, rimski jasan, patriotski ?itak, li?en kitnjastih digresija rojalisti?kih povelja. Ortografija mu je bila nalik gotskim crkvama, svedenim na konstrukciju ?iljatih stereometrijskih oblika, najpribli?niju sankilotskom koplju, na kome je, u no?ima Septembarskog pokolja, no?ena glava princeze de Lamballe ili na dan pada Bastille glava njenog guvemera gospodina de Launaya. Odbiti se nije moglo sve da se htelo. Zna?ilo bi to na Trgu Revolucije i sam ,,u vre?u kinuti". Tako se krasnopisac iz provincije obreo na magijskoj raskrsnici izme?u ideje i stvarnosti, Filosofije i Istorije, Nacrta i Dela, pa i, neizbe?no, iz pi??eve nazadnja?ke perspek-tive, izme?u Revolucije i Kontrarevolucije, na razvo?u koje se u to vreme nalazilo u svetlim kamenim holovima Revolucionamog suda, odakle se putevi ra?vahu: jedan da ode prema "Dru?tvenom ugovoru" i "La Nouvelle Heloise" J.-J, Rousseaua, potom u nebo; drugi da sa?e u mra?ne podrume Conciergerieje, i ulicom Saint-Honore stigne do giljotine na Place de la Revolution, a odatle pod zemlju. Na povesnoj raskrsnici koja vidljivom postaje tek mnogo poznije, i s neke druge hijazme, u me?uvremenu tako?e nevidljive, Popierov je pisarski sto bio poslednji u nizu, s leve strane vrata i daleko od prozora, u kancelariji Arhive, odmah do sudnice. Posao mu je bio jednostavan. U Protokol je zavodio presude kako su padale i predavao ih ?inovniku koji je sastavljao spisak za pogubljenje. Spisak je istog dana poveravan de?urnom ?lanu Tribunala. Ovaj ga je odnosio u Conciergerieju, nadgledao prozivku osu?enika i pripreme za smaknu?e, ograni?ene na rezanje dugih kosa i ?irokih okovratnika, pratio u zatvorenim ko?ijama njihove taljige do gubili?ta, i kad bi im glave pale u slamu ispod giljotine, kad bi u narodnom ?argonu ,,u vre?u kinuli", njihovu je presudu na licu mesta svojim potpisom pretvarao u umrlicu. Prema Dokumentu 3, ve? u julu 1793. posla je bilo toliko da se Popier, sa ?estoricom pisara, preselio u potkrovlje Palate pravde. Osim nekoliko za spavanje dopu?tenih ?asova, sve vreme posve?ivao je a?uriranju sudskog protokola. Upisivao je li?ne podatke osu?enika, ne upu?taju?i se u pojedinosti, zadr?avaju?i se na sadr?aju krivice. Sumiranje kontrarevolucionarnih prestupa, kojih je bilo sve vi?e ukoliko je Revolucija uspe?nije tekla, zahtevalo je znatan duhovni napor. Protokoli su nasle?eni iz starog re?ima, ?ije ?tedljive rubrike ne behu predvi?ene za ovakvu epidemiju antidr?avnih raspolo?enja. (Paradoks, ni uz svesrdnu saradnju dijalektike u?enog Mathieza, ne mogu da objasnim. Vekovima se ugnjeteni narod za svoja prava borio. Najzad je do njih uz izvesnu pomo? J.-J. Rousseaua i Enciklopedista do?ao, bio je najzad suveren, a stradao je za dve godine Revolucije vi?e nego za nekoliko vekova rojalisti?kog apsolutizma.) Postupak se kasnije, sre?om, uprostio. Moglo se ina?e dogoditi da, slede?i svoja ?ovekoljubiva na?ela, Konvent ukine smrtnu kaznu za budu?e krivce, a da giljotina jo? ubija biv?e. Zakonom od 22. Prairiala, l0.juna 1794, ukinuto je pravo na odbranu. Odbrana je progla?ena demonstracijom kontrarevolucionarnog nepoverenja u Narodni sud. Kao dokaz ?nedeljivosti vrline" zabranjena je i svaka druga presuda osim smrtne ili osloba?aju?e. Revolucionama praksa dovr?ila je prirodan proces lakonizacije sudskog postupka odustajanjem od osloba?aju?e i svo?enjem svih krivica - od prostitucije do konspiracije, od sumnjivog porekla do kiselog lica na stalnim patriotskim poselima - Pariskih sekcija - pod sveobuhvatan pojam ennemis du peuple, narodnih neprijatelja. Tek tada je Popier mogao odahnuti. Naime, mogao bi, da ve? duboko nije zagazio u ?in koji ga je u o?ima homerida Restauracije na?inio svecem, a u mojim, hladnijim, temom za ovu pri?u. O tome kakav je to ?ovek, malo se zna. Pri?e o njemu poti?u od poklonika njegovog dela, koji su neumerenim preterivanjem uspeli da jednu manjevi?e ubedljivu biografiju pretvore u apokrif. Kada se odbace pohvale njegovoj izrazitoj ?ovekoljubivosti, sr?anosti i spretnosti - a ne za?e se u drugu krajnost i ove se odlike prozovu nesmotreno??u, nerazumno??u, pa i mahnito??u - ocrtava se pred nama obris ?ije stope ni najgu??a glina ?ivota nije kadra da sa?uva. Rastom je bio, izgleda, ni krupan ni sitan, ni div ni patuljast da privla?i pa?nju; debeo nije mogao biti, pre mr?av, ali u doba op?te izgladnelosti ne vi?e od drugih; bled, zacelo, tako?e, ali u vremenu straha bila je to uobi?ajena boja ljudskog lica; ?utljiv, verovatno, no ko je tada, osim naivnih ili mo?nih, razgovoran bio? Za naro?itim osobinama kod Popiera ne treba tragati. Da ih je imao, sedeo bi na slami Conciergerieje, ne u pisarnici Revolucionamog tribunala. Svi se izvori sla?u, a po?to je podatak u suprotnosti s kontrarevolucionarnim duhom predanja o njemu, mora im se verovati, da Jean-Louis Popier nikad nije video giljotinu (nije je, uostalom, pre pogubljenja video ni Robespierre), nikad taljige s osu?enicima (ni Robespierre, izgleda), nikad si?ao u Conciergerieju ili u?ao u sudnicu Tribunala (u koju je i Robespierre stupio samo da ?uje presudu, a Jean-Louis samo ?to sam ga ja, na vlastitu odgovornost, podr?an jedino logikom pri?e uveo), nikad upoznao - istoriju na delu. Neke od njenih tvoraca video je u kancelariji. Louisa Antoinea de Saint-Justa Egeriju Odbora javnog spasa u vreme kada je jedini spas bio u bekstvu; bogalja Couthona i njegovu mehani?ku stolicu, industrijsku posestrimu giljotine; Fouchea, koji je ubijao u ime Revolucije, Kontrarevolucije, Carstva i Restauracije, a umro u krevetu; Barerea, koji je, sude?i kralju, osudio sebe; Brissota, koga je na giljotinu popela umerenst, i Heberta, koga je ispela neumerenost; barona Clottsa ?to se Gra?aninom sveta proglasio u ?asu kada se u Parizu u svakom strancu video engleski ?pijun; Collot d'Herboisa, autora pariskih vodvilja i koautora lionskog pokolja; Desmoulinsa, koji je zbog giljotine plakao, saznav?i za?to tek kad je pod nju stao; Chaumettea, koji je smerao da ujedini Razum i Giljotinu, Razum da mehanizuje, Giljotinu urazumi, a od unije magle i gvo??a ostade nerazumna sekira; Dantona, koji je znao da povede Teror ali ga nije umeo zaustaviti; Fouquier-Tinvillea, dr?avnog tu?ioca, svog doma?ina, koji je nepristrasno tu?io i prijatelje i neprijatelje naroda; a pre svih, naravno, Maximiliena Robespierrea, njenog Sveca i Krvnika. Tek s ovim na umu Popiera mo?emo prekinuti u ru?ku da bolje oslu?ne galamu koja dopire iz hodnika. Neko je prepla?eno pro?aptao da hodnikom dolazi Nepodmitljivi. Popier nije imao kad trezveno da zaklju?i neznatnu verovatno?u za takvu posetu, zgrabio je par?e hartije sa stola, umotao u njega ostatak ru?ka i strpao ga u d?ep, pa je, uzev?i sa sve?nja prvu dana?nju presudu, glavu zaronio u Protokol. ?uo je muklu ?kripu Couthonovih invalidskih kolica, ?um otvaranja i zatvaranja vrata, a onda glasove, od kojih je jedan pripadao ?lanu Odbora javnog spasa, a drugi dr?avnom tu?iocu Fouquier-Tinvilleu. Ovaj se, ogmut cmom pelerinam, pod crnim ?e?irom ?irokog oboda, na kome se isticala bela perjanica i trobojna kokarda Republike, zadihano prate?i kolica, ?alio Couthonu kako Odbori Tribunalu ?alju i suvi?e ljudi dnevno da bi se proces njihove eliminacije, koji obuhvata rad na optu?nici, su?enje, pripremu osu?enika za pogubljenje, odvo?enje na gubili?te i samo pogubljenje, mogao okon?ati pre mraka. - Revolucija ne bira ni prijatelje, ni njihov broj - odgovorio je ?lan Odbora javnog spasa. - Ali mo?e izabrati koliko ?e ih dnevno sma?i. Dr?avni tu?ilac je obja?njavao da, prema Sansonu, a taj valjda svoj posao zna, rad oko osu?enika ispod gubili?ta zahteva najmanje dva do tri munuta, pa ako ih, kao ?to se sve ?e??e doga?a, ima i do ?ezdeset, na njih se mora utro?iti preko tri sata. Kako se na Place de la Revolution retko sti?e pre pet posle podne, zimi ?e se raditi uz sve?e, ?iji je kontrarevolurionarni u?inak o?igledan a nazadnja?ki smisao gra?aninu Couthonu svakako poznat. - Giljotina je spora. - Br?a ne mo?e biti, gra?anine Couthone. - Onda br?i neka bude sud, gra?anine Fouquier-Tinville. - Dajte mi zakon koji ?e to dozvoliti. - Revolucionarnom sudu nije potreban zakon nego revolucionarna volja, gra?anine Dr?avni tu?io?e. - Ona dan ne?e u?initi du?im - rekao je Dr?avni tu?ilac. - ?ta ?emo s neprijateljima raditi zimi? - Ni?ta - rekao je Couthon dok su ispred njega otvarali druga vrata. - Ni?ta? - Ni?ta. Do zime ih ne?e biti. Vrata se zatvori?e. Popier podi?e glavu. U sobi vi?e nije bilo istorije. Ostali su samo njeni zapisni?ari, zagnjureni u debele protokole. Razgovor ?to ga je ?uo ima?a?e sudbonosne posledice ne samo za gra?ane, neprijatelje Republike, na koje se odnosio, ve? i na gra?anina Jean-Louisa Popiera, njenog lojalnog slu?benika, s kojim, barem za sada, ni u kakvoj vezi nije stajao. Ma koliko to neverovatno izgledalo, samo zbog njega je zaboravio na ru?ak i samo zbog toga u?ao u istoriju i na?u pri?u. Pretpostavio je, naime, da ?e de?urni ?lan Tribunala Vilete po presude danas do?i ranije nego obi?no, i da se, ako s jelom nastavi, dogoditi mo?e da one na vreme ne budu zavedene. Drhte?i, prionu na posao. Predavao je Chaudetu presude kako ih je zavodio, kako im je zavrtnje, u pisarskom ?argonu Kancelarije ?rubrike s krivicama", ispunjavao, a ne sve zajedno, kao ?to je obi?no ?inio, i ovaj ih je ve?tim potezima gu??ijeg pera pretvarao u spisak za egzekuciju. Kad se gra?anin Vilete pojavio - ranije nego obi?no i nestrpljiviji nego obi?no - Chaudet je poslednje ime u spisak upisivao. Sudija ga bez re?i zgrabi i istr?a iz kancelarije. Popier i Chaudet se pogleda?e s olak?anjem. Chaudet i znoj s ?ela obrisa. Popier to ne u?ini. Imao je sitno, mr?avo telo koje nije ispu?talo vodu. Nije je ispu?talo iako mu se ponekad ?inilo da je od nje i sa?injen. Da, osim vode, u sebi ni?ta drugo i nema. Uve?e, u potkrovlju Palate pravde, odakle se Pariz mogao gledati a da se Revolucija ne vidi, odakle je sve imalo tamne, nepokretne, umiruju?e obrise ravnodu?nosti, pre nego ?to su mu sustanari na spavanje do?li, sede na madrac, polo?en preko dasaka, i iz d?epa izvu?e ostatak ru?ka da ga pojede za ve?eru. Bio je uvijen u hartiju. U?ini mu se poznatom. Ispravi je dlanom, jer be?e zgu?vana i sirom uma??ena. Na?e se nad sve?u i pro?ita: ? U ime francuskog naroda... " Re? be?e o siroma?noj prelji, po imenu Germaine Chutier, koja je pred rodoljubivim svedocima izjavila da joj u ?ivotu najvi?e nedostaje le roi, kralj. Na sudu se branila tvrdnjom da je kazala le rouet, vreteno. Sud je stao na stanovi?te da je jednoj prelji kralj potrebniji od vretena i osudio je na smrt. Danas je trebalo da plati vemost kralju. Ali, umesto pod giljotinom, le?ala je u slami Conciergerieje, duboko ispod svog nevoljnog spasioca, gra?anina Popiera, i spavala, sanjaju?i vreteno s kojim bi joj ?ivot bio bolji nego s kraljem. Na vreme ?u ?agor u hodniku i hartiju strpa pod pokriva?. U sobu u?o?e pisari Chaudet i Verner. Vra?ali su se iz Palais Royala. Bili su puni puncha, devoja?kih mirisa i pri?e. Robespierre je odr?ao govor u Konventu. Nije spominjao imena. Govorio je o na?elima. Mo?da ?e pisarnica ovih nekoliko dana imati i ne?to mira. To je bilo mi?ljenje Chaudeta. - Ne verujem - rekao je Verner. - Govorio je i Vergniaud. - Lepo je govorio. - Suvi?e lepo. - ?ta ti misli?, Popier? Popier nije odgovorio. Mislili su da spava. A spavala je prelja Germaine Chutier, u Conciergerieji, duboko pod njim. Popier nije spavao. Celu no? je probdeo da, skriven ispod pokriva?a, presudu iscepa, pa je, komad po komad, pojede. Tako je gra?anin Jean-Louis Popier, pisar Revolucionamog tribunala, pojeo prvu smrt. Pred zoru zaspa i usni giljotinu. Kako je nikad nije video, ima?a?e oblik golemog gvozdenog vretena. Kraj crnog kotura stajao je krvnik s kapulja?om preko glave. Kad se drvenim skalama na postament uspe, vide da to nije Sanson nego neka ?ena. Ona skide kukuljicu i on poznade Germaine Chutier, prelju koja je kralja pretpostavljala vretenu, iako ni nju nikad nije video. Na licu joj se ne opa?a?e ni zahvalnost, ni sau?e??e. Pru?i prema njemu mr?ave, krvave, od prediva izbrazdane ruke. Odnekud, umesto dobo?a, koji su potmulom lupom pratili sva pogubljenja, ?u tanak, melodiozan zvuk frule. Pesma je bila vesela, pa i drska, malo je prizoru odgovarala. Prenu se u znoju i umokri, ispustiv?i dosta od vode koja ga je godinama u ?vrstom stanju dr?ala. 1. Fructidora, 18. avgusta 1793. sedeo je za stolom i u Protokolu crnim mastilom izvla?io rubrike koje ?e ispuniti idu?eg meseca. Nije mislio o onome ?to je ju?e u?inio. Bio je to jedini na?in da pre?ivi strah i zadr?i ne?to vode u sebi. Ali kad mu oko podne doneso?e dana?nje presude, ve? prvo ime, valjda ?to je i to bila ?ena, izazva u njemu sliku Germaine Chutier. Prelja je sedela na slamom zastrtom kamenom podu Conciergerieje i po ko zna koji put nekolicini poslednjih plemi?a obja?njavala svoj slu?aj. Nije rekla le roi! Rekla je le rouet! Trebalo joj je vreteno! Nije trebala kralja! ?ta ?e, kojeg vraga, njoj kralj? Od njega nije mogla ?iveti. Od vretena mo?e. I zato gaje od Revolucije o?ekivala. Vreteno, a ne kralja! A evo ?ta je dobila! Zar je zato drala grlo na galerijama Konventa, tra?e?i smrt za Louisa Capeta, koga su neprijatelji naroda hteli da spasu, koji i njoj nisu davali njeno vreteno? Oseti radost, ja?u od straha, ?to je za tu sliku odgovoma njegova nepa?nja. Kojim je putevima tog letnjeg dana i?la Popierova misao da od nepa?nje, ?to ga ispunjava?e grozom ali i zadovoljstvom, uz obilno znojenje i povremeno mokrenje, stigne do ?ina milosr?a, u kome ?e se groza, strah, zadovoljstvo, ?ulna sre?a, pa i sva njegova pra?njenja izme?ati u bunilo, niko ne zna. Niti je vodio dnevnik, niti je to iko od njegovih usmenih biografa poku?ao da utvrdi. Njima, uostalom, ovakve bizame rekonstrukcije nisu bile potrebne. Za njih je Jean-Louis Popier bio neprijatelj Revolucije jo? od njenog po?etka. U poslednjim verzijama pisarevog ?ivota, kada je homeridska ma?ta izvitoperila ili potpuno izbrisala iz njih i ono malo verodostojnih ?injenica, u tan?ine se opisuje kako je, 1792, o Septembarskom pokolju, spasavao ljude, najpre iz La Force, a potom, kako je pri?a u zamahu dobijala, i iz drugih tamnica - Chatelet, Salpetriere i Conciergerie. U tim apokrifima nije bilo nikakvog razvoja, pogotovu neo?ekivanosti ?to prate ?inove na granici sumanutosti. Sve su, dakle, pretpostavke, dozvoljene, ma koja da ?e poterati pri?u dalje. Mo?emo re?i da ga je utvara Germaine Chutier, pav?i preko imena ?ene bez lika koja ?e danas umreti, na ?udesno delo pobudila. Mogao se u njemu prenuti ose?aj samilosti, uspavan sporedno??u, pa i nevino??u svog udela u mehanizmu Terora. Mo?da je i inata bilo, prkosa anonimnog i nedu?nog prema sudbini koja ga ?ini sau?esnikom giljotine, suizvr?iocem ?inova o kojima su odluke donosili drugi. Mi ne znamo kakva su bila Popierova verska ose?anja, da li ih je uop?te gajio, pa tim putem, koji bi olak?ao razumevanje njegovog postupka, ne smemo i?i. Jo? manje pretpostaviti da je ?itao Jean-Jacquesa Rousseaua i od njega saznao kako su ljudi po prirodi dobri, nesposobni da smisle giljotinu, a zlim ih ?ini i giljotine izmi?lja r?av na?in ?ivota kojim su prinu?eni da ?ive. Sve su pretpostavke dozvoljene, nijedna dovoljna da objasni kako se neugledan pisar?i?, u cmom pohabanom ?aketu, sede?i u predvorju Stra?nog Suda Revolucije, okru?en podozrenjem, nepoverenjem, sumnjom, strahom - nerazdvojnim pratiljama op?te revolucionarne budnosti - i sam od zebnje oduzet, usudio da ?dere njegove presude, samovlasno da opoziva i suverenu volju naroda, i prirodan tok revolucionarne pravde, i odluke ja?ih i mudrijih od sebe. A to je slika koju poku?avam ?itaocu da do?aram. Avgustovsko sunce pisarnicu ?ini jasnom do providnosti. Svi su u ko?uljama, osim gra?anina Popiera. On je u crnom ?aketu. Kaput ?e sakriti ukradenu presudu. Znoji se, avaj, vi?e nego ?to i kaput na ?ezi zahteva. Stalno u nu?nik tr?i. I ranije je ose?ao vodu u sebi, ali ni pomislio nije da je ovoliko ima. Na sre?u, ni najspretniji ?biri Odbora javne bezbednosti ne mogu razlikovati znoj od vru?ine i onaj od straha. (Napredne nau?ne teorije spontanih refleksa u policiji jo? nisu u modi.) Svi su vrlo zaposleni. Spolja se ?uje ?amor naroda koji se okuplja ispred gvozdene balustrade Palate pravde da do?eka taljige sa osu?enicima. Iako je zasedanje zavr?eno, iz sudnice dopiru mukli glasovi. Upravo je istr?ao sudija Paleter, koji u presudi na Popierovom stolu ho?e ne?to da proveri - ta je, sre?om jo? tu! -u?ao je na kratko i Fouquier-Tinville, i on je ne?to hteo, Popier nije sposoban da razabere ?ta Dr?avni tu?ilac tra?i, nekoliko je znojavih Nacionalnih gardista galame?i minulo sobom, a video je i bledo, napeto lice Barerea iz Odbora javnog spasa, i sve se to zbiva u isto vreme, u ko?marnom polusnu, nerazumljivom prepletu nejasnih slika, haosu suparni?kih ose?anja, tako da i ne zna kako mu se presuda ?ene, ?to je iz dubine tamnice, kao iz mo?vare pam?enja, izvukla prelju Germaine, ve? zgu?vana na?la u ruci, a ruka pod kaputom. Natrag se nije smelo. Nikom ne bi uspeo da objasni bedno stanje presude. A u d?ep je gurnuti nije se usu?ivao. Vr?eni su iznenadni pretresi. Vidljivog povoda nije bilo. Nikad nije na?eno ne?to ?emu ovde nije mesto, niti je nedostajalo i?ta od onog ?to je ovde moralo biti. Povod je bio u revolucionarnoj budnosti, a njeni su putevi nedoku?ivi. Desnom rukom zavode?i presude u Protokol, Popier je levom od ukradene otkidao par?e po par?e, smotreno par?ad u usta trpao i, po?to bi ih pod jezikom ovla?io, gutao ih je, pa ruku pod kaput po nov zalogaj vra?ao. Tako je gra?anin Jean-Louis Popier, pisar Revolucionarnog tribunala Velike francuske Revolucije, pojeo i drugu smrt. I prvu svojom voljom. Papir ne be?e neukusan kao sino?nji, mastilo ga nije teralo na povra?anje. Obe tvari imale su sada sladak ukus njegove volje. Na tre?u presudu ?ekao je ceo avgust. Od prelje Chutier nije se pla?io neprilika. Njen je zavrtanj, njena krivica ni?tavna. Da li je ?iva ili mrtva, nikoga nije briga. Ali presudu druge ?ene ni pogledao nije. Nadahnu?e ga je ponelo pre nego ?to ga je za?titilo razumom i s njenim se zlo?inom upoznao. Mogla je biti osoba ?ije pre?ivljavanje nikome ne?e ostati nezapa?eno. Nije, dakle, slu?aju smeo pustiti da bira ljude ?iju ?e presudu pojesti. Svaku je, naro?ito generalije osu?enika i njihov zavrtanj, morao prou?iti. (Kasnije je shvatio da je dovoljno ime. Njemu je uvek sledio odgovaraju?i zavrtanj. Irae ga je i odre?ivalo. Zavrtanj be?e skriven u sva?ijem imenu. Kao anagram. Sud ga je tek vidljivim ?inio.) Osu?enike je valjalo birati iz anonimne ve?ine, koju niko nije poznavao, za koju se niko nije brinuo. Utoliko mu je ve?e zadovoljstvo pri?injavalo ?to se brine on. Tre?a, avgustovska presuda, odnosila se na Moulina, piljara iz Faubourg Saint-Antoinea, ?ijem su prijatelju Monnardu, tako?e piljaru, na zboru Sekcije kr?ala creva. Pascal je fenomen nazvao ?Glasom revolucije", ali kad je to mi?ljenje Moulin ponovio, budu?i da nije bio filosof i da mu budala?tine nisu bile posao, uhapsili su ga i osudili na smrt. Iz presude se videlo da ga je prijavio rodoljub Monnard. Popier se razgnevi i ovu presudu izabra sebi za ru?ak. Da li je neprijatelj naroda Moulin ?iv, moglo je zanimati jedino rodoljuba Monnarda. Ali su rodoljuba Monnarda, uhap?enog zbog druge krivice, giljotinirali pre tri dana. Zakon o Sumnjivima, progla?en na pragu Sansculottides, pet bezga?anskih dana, pre nego ?to ?e se u?i u revolucionarni septembar, nazvan Vendemiaireom, doneo je Popieru jo? vi?e zvani?nog posla, ali i olak?anja u nezvani?nom. To?ak Terora vrtoglavo se zao?ijao. Broj su?enja je rastao, stvaraju?i u pisarnici Tribunala pija?ni mete?, u kome je li?ne intervencije u revolucionarno pravosu?e bezbednije obavljao. Ni naj?e??i rodoljubi me?u kolegama, postioci Jakobinskog kluba, omutaveli od dranja no?u, nisu danju stizali da, povrh slu?bene, savesno obavljaju i prvu gra?ansku du?nost. Od notiranja ve? otkrivenih narodnih neprijatelja nije se imalo vremena za motrenje na one jo? prikrivene. Tako je Popier, blagodare?i pove?anju broja presuda, uspeo da pove?a broj ljudi koje je spasao, paradoks za koji sumnjamo da ga je bio svestan. Ali, nikad vi?e od jedne glave dnevno. I nikad u procesima u kojima je Revolucija sudila sebi. Na optu?eni?kim klupama sedeli su tada njeni tvorci i sau?esnici, suvi?e poznata i slavna imena da ih sa?uva Popierov neobi?an apetit. Razlog je, razume se, bio strah da pri takvom poku?aju ne bude otkriven, ali mi smemo, ostavljaju?i ga za idu?e poglavlje, pretpostaviti i drugi, bez koga pri?a ne?e imati pravu temu. 16. oktobra 1793, Vendemiairea, upisao je u svoju Knjigu ime biv?e francuske kraljice, MarieAntoinette, koja se narodu zameri la, upu?uju?i ga da, u odsustvu hleba, jede kola?e. (Tek mnogo kasnije je ustanovljeno da time ni?ta r?avo nije mislila. U vremenu ancien regimea pariski su pekari, kad hleba nije bilo, za istu cenu morali prodavati kola?e.) 31. oktobra 1793, u Brumaireu, uneo je u Protokol dvadeset i jedno ime cveta Gironde, koji su se u to doba zvali Brissotinci, i bili Revolucionarna vlada pre nego ?to su postall Kontrarevolucionarna zavera; me?u njima Brissota, Vergniauda, Valazea i Gensonnea. 8. novembra 1793, u Brumaireu, tako?e, zaveo je u Protokol gospo?u Roland, koja ?e prethodne no?i zapisati: "Prirodo, ra?iri ruke! Bo?e pravde, primi me! U trideset devetoj godini!" 24. marta 1794, u Germinalu, dodao je Knjizi Heberta i devetnaest drugova. Popier nikad nije iza?ao na prozor da gleda tovarenje osu?enika u dvokolice, ne ode ni ovog puta, ali je u isku?enju bio. Od kada su, pevaju?i La Marseillaiseu, Federalci, koje su izvesni gra?ani zvali ?stubovima slobode i otad?bine" a izvesni ?olo?em ?to su ga ispovra?ale robija?nice Genove i Sicilije", u Pariz u?li, takvu buku nije ?uo. Narod je najbolje prijatelje u smrt ispra?ao s ve?im odu?evljenjem nego svog najve?eg zlotvora, Louisa XVI, kad su ulice ?utale i ?uli se samo potmuli dobo?i Nacionalne garde. 5. aprila 1794, Germinala, jedanaest dana kasnije, upisa i najve?eg me?u njima, tvorca Tribunala koji ga je osudio, Georgesa Jacquesa Dantona. Danton je svoju sjajnu odbranu vikao u u?i Pravdi. Ali revolucionarna Pravda nije bila slepa. Ona je videla neprijatelja. Ona je samo za njih bila gluva. Ali, izme?u 24. marta i 5. aprila godine 1794, u tih jedanaest dana, dogodio se u ?ivotu gra?anina Jean-Louisa Popiera preokret od nesagledivih posledica po njegovu sudbinu i ovu pri?u. Ispravnije je, u stvari, re?i da se posledica preokreta ispoljila izme?u Herbertovog i Dantonovog pogubljenja, a da se preokret zbivao postepeno, po?to je pojedena i svarena presuda piljara Moulina. Izbor presude koja ?e se progutati nije uvek bio jednostavan. Ukoliko su upornije i okrutnije uni?tavani, neprijatelja je bilo sve vi?e. Kada su aristokrati istrebljeni ili emigrirali, neprijatelji se preseli?e me?u gra?anstvo, pa potom i u narod odo?e. Pod giljotinu stupi?e seljaci, zanatlije, trgovkinje, sluge, kurve, pa i prosjaci. Njihovi zavrtnji nisu omogu?avali spontan izbor. Sve su krivice izgledale i podjednako male, podjednako besmislene, podjednako nepravedne. Ve?ina je imena dopu?tala nadu da pre?ivljavanje presude niko ne?e primetiti. Jean-Louis Popier je istoriju samo slu?ao. Nije mogao ne ?uti bombarde ?to su oglasile pad Bastille, i top koji je u slavu narodne slobode ispratio miropomazanu glavu Louisa XVI, vapaje Septembarskog pokolja i himne Razumu sa svetkovine Najvi?eg bi?a. Nije mogao pre?uti o?tro zvono predsednika Tribunala Hermana ili Dumasa, a ako kontrarevolucionamu odbranu nije uvek mogao da razabere, svakako se naslu?ao rike Velikog Dantona. Svakoga dana posle podne ?uo je ?amor svetine koja je ispred gvozdene balustrade Palate pravde ?ekala osu?eni?ke taljige. Slu?ao je ?kripu to?kova kako se ulicom Saint-Honore udaljuje prema Trgu Revolucije i smrti. A, s vremena na vreme, kad bi se neka od tih nemu?tih imena u njegovoj kancelariji srela, istorija je dobijala ljudski glas, i on je mogao da ?uje, s Protokola ne di?u?i glavu, u o?i je ne gledaju?i. Jedan od tih razgovora odlu?io je njegovu sudbinu i zapo?eo ovu pri?u. Dan je bio 31. Thermidor po revolucionarnom kalendaru, a nazadnja?ki 18. juli, drugi posle pogreba gra?anina Marata i prvi posle pogubljenja demonke iz Calvadosa. Iako je Popierov sto bio prekriven novim, dana?njim presudama, u njemu je ime Charlotte Corday jo? bilo poslednje. Mlle Corday je Prijatelja naroda zatekla u kadi nalik ?izmi kako na dasci pi?e, na sir?e miri?e i sanja o o?i??avaju?oj krvi. Zarila mu je ove?i no? s belokosnom dr?kom u grudi. Posle du?eg vremena rubrika posve?ena krivici sadr?ala je i zlo?in. Izgledala je najzad kako je, prema njemu, odgojenom po advokatskim pisarnicama, morala da izgleda jedna dobra pravosna?na presuda. Da li je poverovao da je s presudom devojci iz Calvadosa nastao preokret u sadr?aju njegove Knjige, a s njim i u duhu revolucionarnog pravosu?a, koji ?e mu omogu?iti da u poslu ne u?iva samo kao pisar u kaligrafiji, ve? i kao ?ovek u pravdi? Ne smemo daleko i?i u susret mi?ljenju da je imao za tu pravdu neko osobito razvijeno ?ulo. Imao je vrlo razvijen krasnopis, to je istina, i s tim ?emo se zadovoljiti, ne prave?i od njega heroja ili martira pre nego ?to se, iz bilo kakvih razloga, sam na to odlu?i. U?ivanje u poslu, dakle, inspirisanom dobro obrazlo?enoj kazni Maratovom ubici, nije bio pravi, ne bar dokazivi razlog, ?to je, kad su mu uru?ili dana?nje presude, mimo obi?aja i propisa, odustao odmah da ih zavede, ?ak ih ni pogledao nije, nego je iz d?epa izvukao par?e je?menog hleba i tvrdog normandijskog sira i stao da jede svoj ru?ak. Monsieur Joachim Vilete, de?urni ?lan Tribunala, koji ?e posle podne nadgledati izvr?enje kazni, ne?e po spisak osu?enika, u nadle?nosti pisara Chaudeta, do?i pre tri sata. Imao je vremena, ali bi pisac, iako u junaku hronike za to nema povoda, voleo da je razlog odlaganju bila nada u povratak pravde u posao kojim se bavio. Vratimo se zato toj mogu?nosti. Ima li u njegovom ?ivotu osnova za tako smelu pretpostavku? I ima i nema. (Ova dvosmislena formula pokriva ve?inu na?ih obave?tenja o Jean-Louisu Popieru.) Legitimisti?ka predanja saop?tavaju da je bio potajni neprijatelj Republike - k6 je smeo javni biti? - te da ga je u administraciju Palais du Justice uvukao biv?i poslodavac, advokat, tako?e prividni pripadnik Gironde, a stvamo sau?esnik rojalisti?ke zavere. Stanje koje dopu?ta da se najopasniji kontrarevolucionari otkrivaju me?u onima koji su Revoluciju podigli i ina?e odgovara bizamom ukusu vremena. Me?utim, oduzimaju?i mu politi?ku nevinost, homeridi Restauracije li?avaju Popierov ?ivot spontanosti, njegove najve?e vrednosti. U ?elji da ga na?ine herojem sen?e sliku izmi?ljenim motivima. Tako se dobio palimpsest, ispod ?ijih se naslaga lik pravog Popiera sasvim izgubio. O?i??en od tih nanosa, javlja se on kao ?ovek van istorije. Pre se mo?e kazati da je bio umereni pristalica Promene nego njen protivnik. Za otpor Revoluciji nikakvih razloga nije imao. Ancien regime ga nije zadu?io ni?im ?to bi se ose?ao obaveznim da vra?a. Ni saose?anjem, nekmoli ?inom. Da ve? u pedesetim nije bio, u dobu u kome se ?ovek, osim lake smrti, ni?emu vi?e ne nada, imao bi sve razloge da pozdravi ukidanje starih privilegija i otvaranje brisanog prostora za sticanje novih. Revolucija mu nije mogla ni?ta ni doneti ni oduzeti. U prvim ga je danima u?inila, verovatno, ravnopravnijim s drugim gra?anima nego ?to je to ranije bio, a mo?da, premda sumnjam, i slobodnijim. Nekolike ve?ernje ?etnje, ako se na njih odva?io, po kafeima Palais Royala, gde se govorilo sa stolova a konspiriralo izme?u njih, moralo ga je uveriti da se ve?ina izvojevanih Jednakosti i Sloboda njega ne ti?u i da ?e, ma kako prosve?ene bile, on li?no od njih imati malo vajde. Plata od 12 livara koja mu, i pored odsustva ?elja - odsutnih mo?da ba? zbog tih 12 livara - nije dopu?tala da za pet-?est i bokal puncha dobije devojku u ,,La Paysanne" (Palais Royal, No. 132), o poseti Mme Duperon (Palais Royal, No. 33) za 20 livara da se i ne govori, ta plata posta?e s vremenom u d?epu i ve?a, ali nikad toliko da stigne pomahnitale cene, te ?e na tr?nici stalno biti sve manja. Mogao je govoriti ?to je hteo, to je istina. Ne ba? sve, naravno. Posle kraljevog abortivnog bekstva u Varennes ne be?e uputno klicati ??iveo kralj!", a posle Vendemiairea 1793. i njegovog pogubljenja bilo je ve? i nemogu?e. Ali, on za kraljem nije ose?ao naro?itu potrebu ni pre Revolucije. Mogao je, dakle, po volji iskazivati svoje misli. Stvar je bila u tome ?to ih ili nije imao, ili ih iz skromnosti nije smatrao za iskazivanje vrednim. Ova gra?anska sloboda, izvedena iz slavne avgustovske Deklaracije o pravima ?oveka, nije za njega imala vrednost koju je imala za Robespierrea, Desmoulinsa, Dantona, Vergniauda ili Heberta, govornike revolucije. Najzad ni Bratstvo, tre?u prednost novog stanja, nije mogao iskusiti, jer je bitna odlika bila u deobi s nekim, a on - tu su svi izvori saglasni - za takvu deobu nikog nije imao. Ni porodice, ni rodbine, ni prijatelja, pa ni istomi?ljenika. To mi daje pravo da, odbacuju?i pristrasnost usmenih predanja, i njihove reakcioname motive, kao presudnu odliku Jean-Louisa Popiera vidim ravnodu?nost. Ravnodu?nost prema svemu ?to se oko njega de?ava. Stanje koje nema ni?ta zajedni?ko sa istoimenim hri??anskim grehom i ne obuhvata toliko neobaziranje na ljude, koliko na ono ?to svi zajedno preduzimaju, a ?to se posle zove - istorijom jednog naroda. Tako je, eremitski odvojen od istorijskog vremena, Popier ?iveo sve dok se ne obre u Palati pravde, u magi?nom trouglu izme?u Revolucionarnog tribunala, tamnice Conciergerieje i giljotine na Place de la Revolution. Tek za pisa?im stolom, nad sudskim Protokolom, njegova se ravnodu?nost po?e rastapati. Tek tu, u kabinetu, gde se tako ne?to najmanje o?ekuje, gde se drugi od ?ivota sklanjaju, njega ovaj obuze. Premda pogubljenju nikad nije prisustvovao, ni giljotinu video, morao je znati da svaka rubrika u njegovoj Knjizi zna?i ?oveka manje u Knjizi ?ivota. Ne govorim napamet. Imam potvrdu ?ija posrednost ne umanjuje njenu snagu, iako bi cinik i nju protuma?io kao dokaz najokorelije od svih ravnodu?nosti: one koja ne prati ?in ve? ga onemogu?uje. U Parizu je tih dana vladala moda skupljanja uspomena na pogubljenja. ?ivot se opirao smrti, bunio protivu strati?ta, pretvaraju?i ga u bezopasnu zabavu. U kancelarijama Tribunala, me?u pisarima koji su imali privilegovan dodir s d?elatom Sansonom i prislu?iteljima giljotine, uveliko se terala trampa kolekcionarskim raritetima. Njegov sused, arhivar Chaudet raspolagao je ?uperkom iz perike Louisa XVI, i, upravo, dok je on svoj ru?ak metodi?no ?vakao, u pregovorima bio sa pisarom Veraerom o zameni nekoliko dlaka iz kraljeve kose za ?uperak iz zlatnog uvojka devojke Corday. Kasnije u promet u?e par?e Dantonove poslednje ko?ulje, krvav znoj s ozle?ene Robespierreove ?eljusti, pa i poneki ve?t falsifikat, jer dok bruka nije pukla, samo u njegovoj sobi behu tri zma ispaljena na Nepodmitljivog, iako je pravo moglo biti samo jedno. Popier u trgovini nikad nije u?estvovao. Niti je i jedan sou ulo?io u kla?enje koliko ?e koga dana ljudi biti smaknuto. Takvo uzdr?ano pona?anje, u vreme kada su dnevni obroci Razuma iznosili i do ?ezdeset ?ivota i Pari?ana ?inili indiferentnim prema smrti, zna?iti mo?e jedino da se na nju misli i s umiru?ima saose?a. ?iju presudu za gutanje izabrati? Izre?enu nad bogaljem koji se ?alio da je za kraljevstva prosja?enjem bolje zara?ivao ili onu koja je staricu slala u smrt zato ?to je govorila kako joj je u mladosti bilo lepo, mladosti ?to se, na nevolju, podudarala s vladom Louisa XV, kada je svim po?tenim ljudima moralo biti ru?no? Koga spasti, koga se?ivu giljotine prepustiti? Popier je besane no?i provodio o nemogu?em izboru razmi?ljaju?i. Nije li pogre?io? Da li je valjalo bogaljevu presudu pojesti, a staricu na giljotinu poslati? U re?i poslati muka je i po?ivala. Proizlazilo je nekako da ljude na giljotinu on ?alje. U svakom slu?aju, onog od dvoje osu?enika ?iju je presudu mogao pojesti, a pojeo je nije. Spasao je staricu. San je posvedo?io daje nespokojstvo osnovano. Bogalj je u snu stajao ispod giljotine koja je opet imala izgled metalnog vretena, preko glave je nosio kapulja?u d?elata, i kad se do njega uspeo, krvavim mu je patrljcima pomogao da na tribinu stupi. A frula nevidljivog svira?a i sada se ?ula. Bunilo ga je jedino ?to je u prvom snu pod fantomom giljotine stajala Germaine Chutier, ?ena koju je spasao, a sad bogalj Pierre, ?ovek kojeg nije spasao. Kao da je san, bar njega ?to se ti?e, oba pos-tupka izjedna?avao. Razlika je mo?da bila u tome da ga je Chutier ubijala nehoti?no, ?istom mogu?no??u da zbog nje bude otkriven, a bogalj Pierre iz puke odmazde. Od tada se u nejasnim predmetima prepu?tao kocki. Nasumce je birao cifru do koje ?e brojati, zatvarao o?i, i, preme?taju?i ka?iprst s jedne na drugu presudu, od onih, naravno, ?to su u obzir dolazile, s poslednjom cifrom o?i otvarao. Jeo je presudu na kojoj bi prst zatekao. Bolje se ose?ao, dublje spavao, manje vodu ispu?tao. Olak?anje, na ?alost, nije trajalo. Izme?u starca koji je gun?ao protiv skupo?e i mladi?a ?to se ?alio na besposlicu, kocka je za ?ivot izabrala starca. Pobunio se i progutao mladi?evu presudu. O?ekivao je starca u snu. Ve? ga je video kako mu ispod vretena giljotine pru?a krvave ruke. Do?e mladi? i on mu pomo?e da pod sekiru legne. Razumede poruku. Nema prava da slepom slu?aju prepu?ta mo? koju mu je Bog dao. Za svoj izbor, ma kakav bio, sam mora odgovarati. Onako kako su Robespierre, Danton, Marat odgovarali za svoj. Izboru ?e posvetiti ozbiljniju pa?nju nego do sada. On ne sme biti mehani?ki. Ni slu?ajan. Pogotovu zavisiti od straha i gledati da se ?to pre obavi, jedna da se od dve odabrane preusude ?to br?e sa?va?e. Ko odlu?uje o ?ivotima bli?njih, mora znati za?to jedan za?ti?uje, drugi smrti prepu?ta. Mora o osu?enicima znati vi?e nego ?to saop?tava ?tura presuda, zainteresovana samo za zavrtanj, njihovu kontrarevolucionarnu krivicu, ni najmanje za ?ivot i njihove ljudske vrednosti. Kad mu se ve? pru?a prilika za neko dobro, nije li uputno da ono bude i razumno, da u ?ivotu ostavlja ?to je ?ivota vredno, ?to ?e ga vrlini posvetiti, a ne zloupotrebiti? Nije li korisnije pojesti presudu obu?ara Rigouta, koji je opsovao predsednika svoje Sekcije, pa je to protuma?eno kao vre?anje otad?bine, nego onu njegovog imenjaka, lopova Rigouta, koji je tom predsedniku ukrao kesu livara, pa je i to progla?eno napadom na otad?binu? Uostalom, zar on tako ve? ne postupa? Nikad nije uni?tio presudu nekog revolucionara. Ravnodu?no je u Protokol zaveo sve Besne i Hebertiste. To su, razume se, bila poznata iraena, bojao se da ?e ga njihovo pre?ivljavanje odati, ali i me?u njima se mogao na?i zalutali bednik, za ?iju se sudbinu niko ne?e raspitivati. A ni njega nije spasao. Pravio je, dakle, izbor, iako ga kao takvog nije prepoznavao. ?inilo mu se da ga odre?uje strah. A zahtevala ga je i savest. Behu to ljudi koji su druge na giljotinu slali, slali ih sve do poslednjeg trenutka, sve dok i sami pod sekiru nisu legli. Nisu zaslu?ivali sau?e??e. Zavrtanj im je bio i suvi?e veliki. I nije po?ivao u Fouquier-Tinvilleovoj besmislenoj optu?bi, ve? u njihovom ?ivotu. Na ?alost, o osu?enicima na smrt jedva je ?ta znao. Naj?e??e ni kako izgledaju. Iako su odr?avana o susednom holu, su?enjima nije prisustvovao. Osim goropadnog Dantona, nijednog nije ?uo. Izvesne je, naravno, sretao u pisarnici, pre nego ?to su postali kontrarevolucionari, dok jo? revolucionari behu, ali po?to su revolucionari bili, za spasenje nisu u obzir dolazili i nisu ga interesovali. Mu?en neobave?teno??u koja mu je ote?avala izbor, pa ga ponekad sumnjvim, ?ak i pogre?nim ?inila, do?e na pustolovnu misao, neprikladnu povu?enoj prirodi. Kancelarija Tu?be pripremala je proces grupi zaverenika protiv Republike, koji su bili toliko ve?ti i oprezni da se me?usobno ni poznavali nisu. Iz spisa izabra dvojicu najneznatnijih, obu?ara Rigouta i kradljivca Rigouta, mada je mogao uzeti bilo koga, svi behu podjednako nepoznati, i mada se ?inilo da se izbor po sebi name?e, da je pravednije spasti obu?ara nego kradljivca. No, Popier je hteo da potvrdu za svoje na?elo dobije ba? na primeru u kome je li?ni izbor u korist obu?ara Rigouta ve? u?inio. Misao be?e jednostavna i uzbudljiva. Vi?e, u stvari, uzbudljiva nego jednostavna. Trebalo je oti?i u kraj u kome su ?iveli i kod suseda se o uhap?enicima raspitati. Za obu?ara Rigouta bilo je to srazmer-no lako. U tu?bi, koja ?e, ako se ne ume?a, uskoro postati presuda, a odmah zatim i umrlica, pisalo je gde stanuje. Ali za lopova Rigouta ni?ta nije pisalo. Jedne se ve?eri, po zavr?enom poslu, umesto u potkrovlje na spavanje, uputi predgra?u Saint-Antoine. Bio je mlak, pljuskom ovla?en jesenji sumrak, tek pro?et ?utilom prvih fenjera. Vazduh je gust, te?ak za disanje. Perika se opu?ta. Za visoke potpetice hvata se li??e, noga, od sedenja uko?ena, klizi u stranu. Ali, kosa, kaldrmisana uli?ica, u kojoj ?ivi Rigoutova porodica, jo? je puna sveta. Taj svet razgovara, ?uje i o ?emu. Dovikuje se, smeje, ?uje i - ?emu. A on je poslednji smeh slu?ao kad je sudija Belleville s velikim darom zapa?anja opisivao kako su nekom Besnom na gubili?tu spale pantalone. Sedeo je u Palati pravde, kao u mrtva?nici, u mrtvoj kancelariji, nad mrtva?kim Protokolom i zami?ljao da je i Pariz umro, da je mrtav koliko je to bio on, da se njegovim ulicama ne ?uje ni?ta osim ?kripe osu?eni?kih dvokolica, bubnjeva dobo?a Nacionalne garde i fijuka gvozdene bradve. A Pariz je ?iveo! Pariz je u?ivao! Pariz se smejao! Oseti gor?inu, pa i umerenu netrpeljivost, prema svim tim ljudima koji su njemu, Jean-Louisu Popieru, prepu?tali da misli o giljotini, a oni, izgleda, ?iveli kao da je nema, kao da ?e ve?no ?iveti. Porodici se ne?e obra?ati. Ona ?e biti pristrasna. Re?i ?e mu da od njihovog Rigouta boljeg ?oveka nema, da je njegovo hap?enje te?ka, besmislena gre?ka. Raspita?e se kod suseda, drugih zanatlija iz ulice. Oni ?e rau o obu?aru Rigoutu dati verodostojnija obave?tenja. Zaprepa??en je bio kada je spoznao koliko se prevario, a upla?en kad shvati kakvu bi gre?ku po?inio da se o obu?aru nije raspitivao nego ga izabrao samo na osnovu svojih gra?anskih predube?enja. Prema op?tem sudu, Rigout be?e najve?i nevaljalac u kraju. Niko za njega ni jednu jedinu lepu re? nije imao. Niko u njegovoj nevolji sau?estvovao. Svi behu sre?ni ?to su ga se oslobodili. Zbunjen ovolikim neprijateljstvom ?ak i obu?arevih najboljih prijatelja, premda nije nameravao, poseti Popier i optu?enikovu porodicu. Ona je o Rigoutu imala gore mi?ljenje i od suseda. Toliko r?avo da izrazi spremnost, ako je pozovu, protiv njega na Tribunalu svedo?iti. Popier se, zbunjen, povu?e i ode da pod mostovima Sene potra?i poznavaoce drugog Rigouta, ne o?ekuju?i da o kradljivcu ?uje i?ta povoljno, o?ekuju?i, u stvari, da ostane bez oba izabranika, bez ijedne presude za sutra?nji ru?ak. Jo? jednom se prevari. Lopovi pod mostovima Sene govorili su o svom Rigoutu samo najlep?e. Vrativ?i se u potkrovlje Palate pravde, o?isti cipele od li??a, osu?i vlasulju, pojede par?e sira, svu?e se, pokri ?ebetom preko glave, i probde no?. Te?ka be?e, najte?a posle one u kojoj je sa?vakao prvu presudu. Ali se isplatila. U zoru ima?a?e spreman odgovor. Znao je kako ?e izabrati izme?u obu?ara i lopova Rigouta. Obra?ati se za pomo? ljudima nije vredelo. Stvarnost ?e uvek slu?iti onome ko je opisuje i uvek biti druk?ija. U jednoj ?e obu?ar Rigout biti zao, u drugoj bi, da je za lutanje po predgra?u i istragu imao vi?e vremena, mo?da i dobar postao. U jednoj ?e lopova Rogouta hvaliti, u drugoj kuditi. Kako se onda izme?u njih odlu?iti? O?igledno je da se pomo?u nepouzdanih i promenljivih ?injenica pravedna odluka ne mo?e doneti. Ona je mogla le?ati samo u njemu, u njegovoj inspiraciji, njegovom instinktu. (Filosof bi govorio o slobodnoj volji, ali Popier nije bio filosof, pa je ve? tada mislio na neku vrstu ?efa, samo mu nije znao ime.) Ko mo? prite?ava, mora pre svega u sebe, u sopstveni sud poverenja imati. Ni Fouquier-Tinville nije tu?io na osnovu ?injenica nego svojih revolucionarnih nagona. Tu?be su, dodu?e, mahom bile pogre?ne, u najmanju ruku preterane, neprikladne zavrtnju, ali je mo? Dr?avnog tu?ioca Revolucionarnog tribunala bila ne?to sasvim drugo od njegove. Ona je ubijala, njegova o?ivljava. Kad mu, oko podne, doneso?e presude obu?ara i lopova Rigouta, ne nalaze?i u sebi inspiraciju koja bi ga opredelila, obojicu u Protokol upisa, i ru?ak, posle du?eg vremena prvi put, pojede bez gorkog za?ina mastila. Oseni ga tuga ?to tog dana nikog nije spasao, kako se zarekao, ali se ose?aj krivice posramljeno povu?e pred sve??u da mu mo? name?e odgovornosti koje zahtevaju i li?ne ?rtve. Pri?a je ostavila Jean-Louisa Popiera 24. marta, Germinala, da u Sudski protokol upisuje na smrt osu?ene Hebertiste, kao prepla?enog ?oveka, svesnog opasnosti kojima se izla?e; ostavila ga je usukanog, ispijenog, modrog od probdevenih no?i, posve?enih razmi?ljanju o ju?era?njem ru?ku i strahu od nedoumica sutra?njeg; ostavila ga je neobrijanog, zapu?tenog, u potpunoj nebrizi za izgled, i usredsre?enog na njegovo delo; ostavila ga je, najzad, usplahirenog, unezverenog, na pragu ?iv?anog sloma. Do?ekuje ga, na mesec dana posle 5. aprila, Germinala tako?e, i zavo?enje Dantona i drugova u Protokol, kao drugo bi?e. Jo? je smotren, zna da ?e ga i najmanja oma?ka ko?tati glave, ali nije prepla?en. U svakom slu?aju, manje strahuje nego u po?etku. Kao da veruje da do hap?enja ne mo?e do?i, ?ak i ako pogre?ku napravi. Pa i da uop?te ne mo?e pogre?iti. To povoljno uti?e na njegov izgled i dr?anje. Nije vi?e bled, ispijen, izmrcvaren. Za onda?nje prilike ?ak i dobro deluje, premda se hrani kao i drugi, ne ra?unaju?i mastilom natopljenu hartiju ?to je svakodnevno guta. Koliko mu plata dopu?ta, upadljivu pa?nju obra?a na spolja?njost. Li?ava se jela da nabavi komadi? ode?e koji ?e ga razlikovati od neuredne rulje pisara oko sebe. S utegnutim modrim ?aketom, zamenom za pohabani crni kaput, iz ?ijih rukava lepezasto vire okrajci ko?ulje, buhavim belim ?aboom, belim dokolenicama i plavom perikom koja je pripadala nekom pogubljenom aristokrati dovr?ava promenu izgleda ?to vemo prati promenu u njemu. Jer, dublje od svega menja se njegovo dr?anje. Nestaju zgrbljena, kamilja le?a, po kojima se u sudskim hodnicima prepoznavahu pisari. Kratkovide o?i, upropa??ene lojanicama, dobijaju nao?are metal-nih okvira, okruglih okana, i hladnu o?trinu unutra?njeg pogleda, sposobnog da prodre i tamo gde pravi ostaje bespomo?an. I ranije je bio povu?en, uzdr?an. I sada je. Samo na drugi na?in. Dok je pre preobra?aja zakop?an bio kao neko ko osim nemo?i nema ?ta da krije, sada je to kao neko ko mo? ne?e da pokazuje. Ne?e da pokazuje, ali je poseduje. Poseduje i ose?a. Svim svojim bi?em. Promena nije mogla ostati nezapa?ena. U svakom drugom vremenu okolina bi tra?ila obja?njenja, i kada ga u dru?tvenom statusu, koji je ostao neizmenjen, ne bi na?la, kada bi svako drugo razumnije tuma?enje propustilo da je objasni, proglasila bi ga ?aknutim i smejala mu se. Ali je Revoluciji sve mogu?e. Da nije, ne bi bila mogu?a ni ona. Nije li od sme?nog provincijalca iz Arrasa postao Robespierre? I ko je bio Danton pre Prevrata? Ne li?i li taj Popier s modrim ?aketom, plavom perikom, okruglim nao?arima i krutim, nepristupa?nim dr?anjem sve vi?e na Nepodmitljivog? Da, do vraga, zaista li?i! Primetio sam ja to odavno i pitao se kako se usu?uje. Ne bi da ne mo?e. Ne, ne bi. A po?to mo?e... Po?to je mogao, po?e?e da ga se pla?e. U po?etku, osim u dr?anju, koje nije dolikovalo ni zanimanju ni rangu, a ni Popieru kakvog su poznavali, stvaran razlog strahu nije postojao. Ubrzo postade neophodan. I na?en bi u op?tem ube?enju da je Popier tajni poverenik Odbora javne bezbednosti. I ovde su se revolucionarni obi?aji razlikovali od manira ancien regimea. Nekad se policijski ?bir prezirao i izbegavao. Sada se za njegovo dru?tvo otimalo. Izbegavanje be?e opasno, jer je bilo sumnjivo. Vrlina nema ?ega da se pla?i, besedio je Robespierre, nevinost je za?ti?ena. I zato su oni koji su se Popiera najvi?e bojali najvi?e za njegovom blizinom ?udeli. Sam Popier malo je ?ta od promene u ose?anjima Kancelarije osetio. Ni dok je bio bedni zapisni?ar smrti, nemo?an da u njenom toku i?ta menja, ljudi mu nisu nedostajali, nit i je zbog usamljenosti patio. Sada, kad je mo? posedovao, kad joj svrhu na?e, kad misiju ima?a?e, neodstajali su mu jo? manje. Nametljivce da obeshrabri, postade nepristupa?niji. To poja?a njihov strah, te bivahu sve nametljiviji. Da li je znao da na Robespierrea li?i? Da li je sli?nost slu?ajna posledica unutra?njeg preobra?aja ili te?nja mo?i da se na mo?niji uzor pozove? Da ga - ako ma?ti na volju pustimo - parodira, da se iz tajne svog dela, delu onog drugog ruga? Ne upu?tajmo se u besplodne pretpostavke koje pri?u o Jean-Louisu Popieru zavode na stranputice mimesisa. Preuzeli bismo obavezu da sli?nost do posledica dovedemo. Jama?no bi nam se u?inilo da najve?u dramsku virulenciju ima susret originala i kopije, Maximiliena Robespierrea i gra?anina J.-L. Popiera (?ime se izneverava istorijska istina da, pre su?enja, Robespierre nikad nije posetio Revolucionarni tribunal, od ?ije je slepe efikasnosti toliko zavisila vladavina Vrline). Da li se Vo?a u?asava groteskne verzije za stolom, na kome se vodi najverniji zapisnik njegove utopije? Da li njen neverni zapisni?ar, gra?anin Popier, odoleva isku?enju da svoju pri?u dovede od homeridskog kraja - jer on ve? je duboko u drugom Popieru, svesnom svojih mo?i - i kako to izvodi? Zapali bi u grdne komplikacije du?ne da se razre?e slanjem na?eg Robespierrea, gra?anina Popiera, na giljotinu, pod koju svakako, kao kontrarevolucionar, spada, ali ne pre vremena odre?enog ovom istinom o njemu. Vi?e nas brine ?ta se u njemu nego ?ta se s njim doga?a. ?ta se, dakle, u njemu doga?a? Videli smo ga kako ?eli da se odgovornosti otrese i prepusti je kocki. Kad ga ona nepravednim odlukama razo?arava, prihvata se izbora. Poku?ava da ga zasnuje na uo?ljivim razlikama u vrednosti dva ?ivota. Lakonske biografije u presudama nisu od pomo?i. Upu?uje se onima koji kandidate najbolje poznaju. Ni oni ne poma?u. Dovede ga u jo? ve?u zabunu. Obra?anje takozvanim realnostima ?ivota ube?uje ga da one ne postoje, da su njihove ?injenice nepouzdane i da se na njima ne mo?e doneti zdrav sud. Opet je sam, ali svestan da druk?ije i ne mo?e biti. Mo? je uvek sama. Za savetnika ima ona samo sebe i neograni?enu veru u svoje pozvanje. Otada se oslanja isklju?ivo na vlastiti sud. U po?etku sledi taj sud Razum, njegovo ose?anje Pravde, u neku ruku celo Popierovo ?ivotno iskustvo. Ali, se?anje na slu?aj Rigout ne izumire. Onda ga zamalo nije ob-manulo poverenje u tu? sud. Sada se pla?i da ga ne obmanjuje vlastiti. Ni on nije oslobo?en zabluda. Donosi se na osnovu nekoliko ?tedljivih podataka u presudama koje bira Fouquier-Tinville. Ko jam?i da su istiniti? Germaine Chutier je jama?no ?udela za dobrim vretenom, ne za dobrim kraljem, a da se nije ume?ao, smakli bi je kao ube?enog rojalistu. ?emu, dakle, za pomo? da se obrati? Sve je probao. Ni?ta mu pomoglo nije. Ni?eg nije bilo. Bio je sam. I tek kad shvati da se mora otresti predrasuda razuma - kome su u NotreDameu odr?avana bogoslu?enja - i prepustiti se nadahnu?u, jer samo ih je ono li?eno, samo ono od razloga ne zavisi i ra?unima ne podle?e, da zaboraviti mora sve ?to je iz akata Tribunala o optu?eniku saznao, ma koliko malo to bilo, i suditi mu po volji, onako kao ?to deluje bo?anska pravda, tek tada je mogao mime savesti da spava, znaju?i da ?e ga sutra, ma kakav izbor predstojao, sama mo? nau?iti kako da postupi, i da ?e, ma kako postupio, izbor biti pravedan. Otada je svakog dana Jean-Louis Popier oduzimao giljotini po jednu ljudsku glavu. Mislio je samo dok ne bi eliminisao osu?enike koji nipo?to u obzir nisu dolazili, jer su bili poznati ili im krivice behu naro?ite, a onda je prestajao da razmi?lja, poveravao se vidovitosti nadahnu?a i mimo jeo presudu koju mu je ono izabralo. Jer, nadahnu?e nikad nije gre?ilo. 8. juna, u Messidoru 1794, odr?anaje naMarsovom polju svetkovina Najvi?eg bi?a. Bio je to jedini Popierov slobodan dan, jedini u kome nisu radili ni on, ni Revolucionarni sud, ni giljotina. Predvo?eni Fouquier-Tinvilleom, ?asnici i slu?benici Palate pravde otido?e na proslavu. Me?u njima je bio i gra?anin Popier. U modrom ?aketu, s belim ?aboom, belim dokolenicama, plavom perikom i metalnim nao?arima okruglih okana, koje kao da behu i malo zatamnjene, dostojanstveno je stupao na za?elju sudske administracije. Na Marsovo polje nije stigao. Nije video kako prvosve?tenik nove vere Maximilien Robespierre Bogu predstavlja Revoluciju, njen Konvent i njen narod. Ulu?iv?i priliku, izvukao se iz sve?ane povorke i uputio na Place de la Revolution. Hteo je da vidi ma?inu smrti kojoj je mesecima otimao hranu. Sad je to smeo. Bio joj je dorastao. U snovima je imala oblik vretena prelje Gerraaine Chutier. Znao je da tako ne izgleda, ali kako uistini izgleda, nije mogao zamisliti uprkos iscrpnim opisima ?to ih je ?uo u Kancelariji suda. Place de la Revolution prazan je, zasenjen suncem. Pariz je na Marsovom polju ili po tamnicama. Na sredini trga di?e se kostur tribine, pod ?ijim hladom drema oronuli Nacionalni gardist, oslonjen na musketu. Giljotinu ne vidi. Pokrivena je cmom draperijom kao spomenik koji ?e se tek otkriti. Naslu?uje da ima o?tar, gotski oblik, i da se pozadi produ?uje u dasku, uz koju vezuju telo. Nije se od vretena mnogo razlikovala. Ne oseti razo?aranje ?to je nije video. Neki Jakobinac, u?enik Enciklopedista, opisao je giljotinu kao horizontalnu ravan s vertikalnim produ?etkom, s koga se na ?oveka spu?ta trouglasti dodatak da mu pravougaoni deo tela odvoji od loptastog. A tako se moglo opisati i svako vreteno. Vrati se u Palatu pravde i po?e u Dvoranu slobode, u kojoj je zasedao Revolucionarni sud. Ni ona ne na?ini utisak. Osvetljavali su je izdu?eni prozori, use?eni u kamen. Postavljene behu tri biste: Bruta, branioca rimske Republike, i gra?ana Marata i Le Peletiera, branilaca francuske Republike. Ostalo behu stolovi, stolice, klupe. Na sredini za sud i tu?bu, s jedne strane za porotu, naspram nje za branitelja. Iza njega u ?est stepenika re?ale su se klupe za optu?ene i zavr?avale stolicom za prvog me?u njima. Na drugoj strani behu bankovi za svedoke, a iza ovih ograda koja je publiku odvajala od suda. Iza?e, ne osetiv?i ni?ta. Hteo je da se spusti i u Conciergerieju. Odustade. Me?u zatvorenicima je bilo pedeset dvoje ?ije je pogubljenje odlo?eno zbog svetkovine Najvi?eg bi?a. Znao im je imena, iako presude jo? nije zaveo. Mogao bi nekog od njih sresti i zapasti u te?ko?e ?to ih je do?iveo s imenjacima Rigout. Morao je ostati nepristrasan. Izvan privida stvarnosti. Iznad njenih upliva. A i pitanje je da li bi ga stra?a pustila. Vrati se u pisarnicu i ostatak praznika provede u iscrtavanju rubrika u Protokolu. Kad se prenu, mrak se kao siva mahovina hvatao po golim zidovima i s ulice se ?uo razdragan ?amor gra?ana koji se vra?ahu s ven?anja Boga i Revolucije. Sve do Pluviosea, ?etvrte nedelje januara 1795, o Knjizi se ne?e morati brinuti. Ve? posle nekoliko dana vide da je s predvi?anjem preuranio. Po hodnicima Palate pravde ?apatom se po?e govoriti o kolebljivom polo?aju vlade i nmerenja?koj zaveri Konventa protiv Odbora javnog spasa. Robespierre se povukao iz javnog ?ivota, nije odlazio ni u Skup?tinu, ni u Odbor, a ni u Jakobinski klub nije svra?ao. Pri?alo se da i nije u Parizu. Da je verovatno u Ermenonvilleu, u poseti grobu Jean-Jacquesa Rousseaua. Hodo?a??e se u Palais Royalu smatralo prirodnim. Po?to se na smrt toliko oslanjala, sada su Revoluciji samo grobovi mogli pomo?i. Vesti o kraju Terora behu sve upomije. I naj-krvo?edniji su listovi Trg Revolucije hvalili ti?im glasom. ?Furije giljotine", mahnite Jakobinke, koje su po ceo dan sedele na galeriji Konventa i, pletu?i deci i gardistima ?arape za zimu, zahtevale glave neprijatelja naroda, u?uta?e. U Palais Royalu, uvek dobro obave?tenom, Dantonovim ubicama nije se davao ni jedan mesec. Narod se na pogubljenjima proredi, dopu?taju?i sebi kadikad i gnu?anje. Iz u?iju imu?nijih gra?anki nesta?e min?u?e u obliku patuljastih, bronziranih giljotina. Na ulici se vi?e nije ?ula vesela pesma posve?ena pronalaza?u giljotine: ?En revant a la sourdine J'a ifait une machine, Tralala, lala, lala, lalala, Lala, lalala, Qui met les tetes a bas!" (?Razmi?ljaju?i tiho u sebi, Napravio sam jednu ma?inu, Tralala, lala, lala, lalala, Lala, lalala, Koja skida glave!") Popier je imao suvi?e posla da o novim vetrovima ozbiljnije razmi?lja. U poslednje vreme nije se najbolje ose?ao. Patio je od jakih stoma?nih tegoba. Izmet mu je sve ?e??e otkrivao ?u?kastobeli?aste tragove nesvarenih presuda. A kad je, podstaknut sve?om ve??u o blizini preokreta, na njega i mislio, i sam se za?udi koliko ga je on malo radovao. Ne pade u malodu?je. Nije u preokrete verovao. Pariz je ominozno li?io na dane u kojima je Danton iz njega oti?ao, kad su svi zahtevali kraj Terora. A kraj je do?ao Dantonu. Teror ga je pre?iveo i postao jo? ?e??i. Vi?e ga je zabrinjavalo ?to ?e sudnicu Revolucionarnog tribunala opet ispuniti poznate li?nosti, ?ije presude nije smeo jesti. Prepav?i se da ?e, kad se Robespierre iz letargije vrati, bez njih potpuno ostati, Popier u julu, Messidoru, po?e jesti po dve presude dnevno. Samrtnika je bilo dovoljno da ih je i nekoliko mogao progutati, niko primetio ne bi. Ograni?enja nisu le?ala u njegovim mo?ima, volji i revnosti pogotovu, nego u slabom trbuhu. Ponekad je i povra?ao. Od toga je najvi?e strahovao. Presudu rabad?ije Marollesa, moraju?i je brzo progutati, niti je usitnio, niti dobro sa?vakao, i zamalo je nije ispovra?ao u krilo de?urnom sudiji. 8. Thermidora, ili 26. jula, Robespierre se pojavi u Konventu i odr?a govor koji ne uzbudi ni njegove sledbenike. Niko ga nije razumeo. Tricoteuses, pletilje s galerije, ne ?uju?i imena, ?ija se smrt zahteva, ne shvati?e da je Republika jo? jednom u opasnosti. ?utke su plele svoje ?arape, i ni?ta se ne zbi. U Kancelariji suda protuma?i?e doga?aj nepovoljno po Nepodmitljivog. Ve? sutradan, 9. Thermidora, pisar Chaudet se usudi da na Popiera iskali suzdr?avanu zavist. Predlo?i mu, ?apatom dodu?e, da Robespierreovo ime ve? sada u svoj Protokol upi?e. - A mo?e? i prestati da na njega li?i? - dodade zlobno. Popier ga ne ?u. Niti je, nekoliko sati kasnije, shvatio daje Konvent izglasao Robespierreovo hap?enje. Pred njim su, naslagane jedna preko druge, le?ale presude ?etrdeset petorici ljudi, dana?nji obrok giljotine. Me?u njima be?e i njegov, presuda koju ?e danas za ru?ak pojesti. Ovoga puta samo jedna. Samo jedan je mu?karac toliko anoniman da ga bez rizika sme sa?uvati. Nedoumica, zbog koje Chaudeta nije ?uo, dosta je dugo onemogu?avala ru?ku da pristupi. ?ovek se zvao Joseph Garinio. Bio je ku?egazda iz predgra?a. Stanari su ga optu?ili da novac, visokom rentom od njih oplja?kan, poklanja kontrarevolucionarima. Popier u to nije verovao. Garinio je bio odan Republici. Ali bio je svinja. Popiera je 1789, usred zime, iz rentiranog sobi?ka izbacio. Nije zaslu?io da ?ivi. I on ga o?trim krasnopisom u Protokol upisa. Tada se u njemu dogodi drugi, i od prvog mo?niji preobra?aj. Nije hteo da zbog Garinioa njegovu milost danas niko ne u?iva. Ne bi pravedno bilo. Ostala ?etrdeset ?etvorica behu uglednije li?nosti, kojih se ranije ustru?avao. Nije vi?e ose?ao nikakav strah. ?udio se kako ga je ikad i ose?ao. ?ta je ono rekao onaj Chaudet? Ne?to ru?no, svakako. ?teta ?to njegovo ime ne mo?e upisati namesto nekog koga ?e me?u ?etrdeset ?etvoricom dana?njih osu?enika izabrati. Valjda ?e i to jednom mo?i. Ne biraju?i, rasejano, prepu?taju?i se ?udima ruke, sa sve?nja na stolu uze presudu Arnousseu, ?udaku koji je tvrdio kako ?e svako koga giljotina ubije oti?i pravo u raj, i pojede je sa sla??u ?to je davno nije iskusio. Iste ve?eri, dok su u Hotel de Ville, gde se stavio pod za?titu Komune, hapsili Maximiliena Robespierrea, uhapsi?e u potkrovlju Palate pravde i njega. Nije se branio, ?ak ni raspitivao za?to ga optu?uju. Za svoj zavrtanj doznade slu?ajno. Gra?anin Arnousse je po svaku cenu hteo u raj. Kad je spisak za pogubljenje pro?itan, pobuni se ?to ga u njemu nema. Uporno je dokazivao da je i on na smrt osu?en. De?urne sudije su imale muke s ljudima koji su to poricali. Samo zbog neobi?nosti zahteva Vilete pristade da ga proveri. Zapisnik sa su?enja potvrdi Arnousseovu pri?u. Kako je onda mogu?e da ga u spisku za pogubljenje nema? Pregleda?e Popierov Protokol. Ni tu ga ne na?o?e. Popiera uhapsi?e, ali da bi sigurni bili, zatvori?e u Conciergerieju i sastavlja?a spiska Chaudeta. Dodado?e im nekoliko prikladnih ljudi, me?u njima Arnoussea, zaostalog od ju?era?nje ?etve, zavrtanj im pro?iri?e do ezoteri?nog udru?enja koje je ?inima htelo nauditi op?toj stvari, i tako se rodi jo? jedna mra?na zavera protiv Republike. Sudili su ih istog dana kad i Robespierreu, na zasebnoj, jutarnjoj sesiji. Pogubi?e ih zajedno; 10. Thermidora ili 28. jula. Od trenutka hap?enja dok na giljotini u vre?u nije kinuo, ne progovori Popier ni jednu jedinu re?. Be?e daleko. Istorijski izvori tvrde da je tog dana, 10. Thermidora (28. jula), godine 1794, s Robespierreom giljotinirano 104 osu?enika. Ova pri?a veli da ih je bilo 107. Broj su popunili gra?ani - Jean-Louis Popier, koji je jeo smrt, Arnousse, koji je voleo raj, i Chaudet, koji je umro nevin. Za?to ih nema u spisku za pogubljenje, a pogubljeni su, objasniti se ne mo?e. Iz istih razloga, bi?e, iz kojih je nama toliko vremena trebalo da objasnimo za?to su drugi ljudi na smrt osu?eni, a ipak nisu umrli. Ulice behu pune kao u dane narodnih svetkovina. Iako ih je po Revolucionarnom kalendaru bilo dosta, nikad ih dovoljno nije bilo za narod zaljubljen u slobodu. Kao da je Najvi?e bi?e ponovo u prestonici Revolucije. Pariz je ispra?ao Robespierrea putem koji su ugla?ali nemilosrdni to?kovi Vrline. Duga povorka dvokolica vukla se preko Pont-Neufa, ulicom Saint-Honore, prema Trgu Revolucije. Svi su gledali u Nepodmitljivog, mnogi hteli da ga dotaknu, neki i uspomenu na ovaj dan da ponesu, s njega zderu. U pocepanoj, prljavoj ko?ulji, s krvavim zavojem oko vilice, klonuo na rukama prijatelja, nije izgledao stra?an. Mo?da zami?ljen, za?u?en, zga?en, ali ne stra?an. Svetina je urlala: ,,A has le maximum!" Opet se ?ula posko?ica: ?Monsieur Guillotin Ce grand medecin, Que l'amour du prochain Occupe sans fin..." (? Gospodin Giljoten Taj veliki lekar, Koga Ijubav spram bli?njeg Neprestano obuzima... ") Na poslednje taljige u nizu niko ne obrati pa?nju, sve dok ?ena, Germaine Chutier, prelja tek pu?tena iz tamnice, ne primeti sli?nost izme?u osu?enika na njima i Robespierrea, kakav je nekad bio. Gra?anka se na njega baci kamenom, vi?u?i: ,,A bas le Maximilien!" Svetina prihvati ?alu, obasipaju?i dvojnika pogrdama i podsmehom. Jean-Louis Popier ni?ta nije zapa?ao. U modrom ?aketu, pod urednom, plavom vlasuljom, oslu?kivao je svirku daleke frule i kratkovidim o?ima, kroz okrugle nao?are, posmatrao kako mu se s Place de la Revolution pribli?ava giljotina. Bio je u pravu. Li?ila je na vreteno.